Od oluje se može nešto naučiti.
Ako te uhvati pljusak,
gledaš da se ne pokvasiš i pojuriš putem.
Čineći stvari poput prolaska ispod nadstrešica kuća,
Ipak, svejedno pokisneš.
Kad si od početka odlučan,
ne možeš biti iznenađen, iako si podjednako mokar.
Ovo se može primeniti na sve stvari.
Hagakure - The Way of the Samurai
Yamamoto Tsunetomo
Filmska preporuka:
Ghost Dog - Jim Jarmush
Na Tijanićevoj televiziji se od skora prikazuje američka serija "Taksista", o taksisti (jelte?!) koji ide po gradu i pomaže raznim ljudima da srede život, pošto je svoj trajno sjebao. Zanimljiv koncept, usudio bih se reći.
P.S. Prsnuće mi glava od bola!
Volim da sanjam... bilo šta... Čak i kada sanjam noćne more, nekako sam ispunjeniji kada se probudim, imam osećaj da sam nešto preživeo, a ne tek samo spavao.
Prošle su decenije od kako sam se poslednji put uplašio od noćne more i mislio sam da mi se to ni ne može više dogoditi. E, pa pogrešio sam! Noćas sam sanjao moru od koje sam se toliko uplašio da sam se probudio i neko vreme sam se tresao ispod pokrivača i čak nisam smeo da otvorim oči.
A šta sam sanjao? Ukratko, sanjao sam kako sam u nekoj kući u kojoj se nalazi i gavran, koji se povremeno pretvara u vuka. Kada je gavran, sve je OK, ali kada se pretvori u vuka, ništa nije OK i nikako nisam smeo da ga izgubim iz vida. Imao sam priliku da ga izbacim napolje, ali iz nekog razloga to nisam želeo da uradim...
Celo jutro razmišljam o tome.
"Visions Of Paradise"
by Mick Jagger
Don't tell me when
Something is beautiful
And don't tell me how to
Talk to my friends
Just tell me the names of
The stars in the sky
What's your favourite song
Tell me the names of the
Lovers you had
Before I came along
Don't put your arms around me
And don't hold me tight
'Cause I could get used to
Your vision of paradise
And don't ask me where
All of the pain goes
'Cause you make me feel
That I don't know myself
You say that you want me forever
And I say that love is no crime
So tell me the names of the children
We'll have at the end of the line
So don't put your arms around me
And don't hold me tight
'Cause I could get used to
Your vision of paradise
And don't let me near the garden
Of earthly delights
'Cause I could get used to
Your vision of paradise
Of paradise
Of paradise
Just use your heart not your head
While I fall apart in my bed
I find myself aching for you
I feel myself breaking in two
So don't tell me when I should
Come on home
There might be a time you don't
Want me around
Don't build your world around me
And don't hold me tight
'Cause I could get used to
Your vision of paradise
Radim u Pančevu i moram da priznam da mi je žao ljudi koji ovde žive. Nije mi jasno kako nisu do sad popizdeli i digli u vazduh i rafineriju i petrohemiju i sve ostale koji ih polako ali sigurno ubijaju! Često održavaju proteste, ali mirne. Time definitivno do sada ništa nisu promenili, a čini mi se, niti će.
Od mirnih demonstracija i potpisivanja peticija, u ovoj zemlji nikada nije bilo ništa korisno, niti se nešto postiglo. Dokle god nikome ne smetate, niko vas ni ne jebe 2%! A narod umire li umire.
Ujutro, kada izađem iz prevoza u Pančevu, meni se povraća od smrada, a kažu da to što smrdi nije opasno - opasno je ono što se ne oseća! Pa ko zna koliko toga oni ispuštaju. Već sam nekoliko puta čuo da je koncentracija tih zajebanih gasova bila i po 20 puta veća od dozvoljene, a bilo je i supstanci čije prisustvo u vazduhu nije uopšte dopušteno ni u promilima.
...a ljudi umiru. Mladi, stariji, deca... strašno. I niko ne čini ništa! Još strašnije! Pa čemu da se nadaju ovi ljudi ovde?!
Vrhunac licemerja je kada čujem na vestima da je neko odgovorno lice izjavilo da je vazduh otrovan zato što vetar nije duvao taj dan!!! Alo bre!!!! Pa koliko čovek treba da bude retardiran, pa da to prihvati kao opravdanje?! A koliko treba odgovorno lice da bude bezobrazno pa da plasira to opravdanje, nadajući se da su svi ljudi retardirani?!
Ništa dok ne proradi usrana motka, verujte mi!
