Kroz detinjstvo i školovanje, stalno slušamo o nekakvim herojima kroz istoriju, ali to su uvek bile neke priče, legende, pesme i slično. Ima li nekih dokaza da su stvarno bili heroji? Šta su uopšte heroji? Moja definicija heroja je: osoba koja svesno rizikuje ili žrtvuje svoj život da bi spasila život druge osobe ili više njih, bez skrivenih ili neskrivenih interesa. Ako to uradite za voljenu osobu, to vas ne čini herojem, to je, po meni normalna reakcija (onoga koji to ne učini treba držati što dalje od sebe i izvrgnuti javnom ruglu, pa i kamenovati).
Razni istorijski junaci, koji su pobili stotine neprijatelja u ratovima, takođe nisu heroji. Možda junaci, nikako heroji. Prvo što im je to bio posao (ma koliko to grubo zvučalo), drugo što su spašavali ljude ubijajući druge ljude. Verovatno je u ratovima bilo i heroja, ali oni nisu bili bitne figure. Herojsko ordenje su dobijali junaci i oni koji ni to nisu bili, i o njima su pisale knjige.
Razmišljajući o ovoj temi, pade mi na pamet kako sam kao klinac redovno, svakog petka jedva čekao da dođem kući i pročitam novi Politikin Zabavnik, a posebno rubriku (2 strane, pred kraj zabavnika) sa herojskim pričama iz realnog života (nikako ne mogu da se setim kako se zvala ta rubrika). Ako je verovati uredništvu, dotične priče su bile istinite. E, u tim pričama su opisivali prava herojska dela običnih ljudi u realnim životnim situacijama. Ponekih priča se još uvek sećam, iako je to bilo jako davno.
To su ljudi kojima sam se ja istinski divio u svom detinjstvu. Od tada mi je ostala, kao najveća u životu, želja da i ja jednom budem heroj, da spasim nekome život, da na taj način ostavim neki konkretan trag za sobom u životu. Mislim da ništa ne može da nadmaši osećanje koje čovek posle toga drži u grudima.


7 comments:
"Želio sam biti heroj, heroj ulice Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice Ja bih bio Romeo, a ti Juliet ..."
...a ne, nisi mislio na to, jel. Ou, silly me! :D ovo je bilo jace od mene.
Kad sam ja bila mala, a to je bilo davno, ja sam mislila da su Mirko i Slavko najveci heroji i potpuno sam ih obozavala, cak sam sebi posle napravila majcicu sa njima.
Rubrika u Zabavniku se zvala "Zivot pise drame"...
Cak je jednom izasao i specijal gde je bilo mnooogo tih istinitih prica.
Poslednji heroj kojeg sam se setio se zove Paul Rusesabagina, iz filma 'Hotel Rwanda' od prosle god. Spasio je preko 1000 Tutsia od Hutua. Nisam siguran da li mu je ovo pravo ime, ali navodno on sada zivi u Belgiji.
Film je snimljen po istinitom dogadjaju i ako vec nisi, obavezno pogledaj. Moj savet je da ako nisi bas upoznat sa nedavnim desavanjima u Ruandi, pronadji, procitaj neke osnovne podatke pre gledanja filma kako bi ti desavanja u filmu bila jasnija.
Heroji su bezimeni ljudi koji provode dane spašavajući živote neznancima i lepim devojkama koje nekako uvek upadnu u nevolju :)
Kada malo razmisliš, svi smo mi pomalo heroji, bilo da si komšinici spasio mačku ili nekom pokazao kako da dođe do željene ulice ili opet pijanu drugaricu odveo kući (njenoj kući).
Zašto sam se odmah bacio na iTunes i pustio "we could be Heroes... in just a one day..."
Zato što te je neko slagao da si ql ako koristiš iTunes umesto winampa :P
A šta ćemo sa herojima rada i obnove, ljudima koji nikoga nikad nisu spasli ali bez kojih ova zemlja ne bi imala puteve, mostove, blok 45...???
da,da, ZIVOT PISE DRAME .... kako sam samo sa zadovoljstvom citao te price..
Post a Comment